Uz mene stalno neki Demon bludi,
kao gusti oblak oko mene rosi;
srknem ga i ćutim kako pali grudi
vječnom željom onog što nam kaznu nosi.

Često, jer zna što Ljepota za me znači,
uzima oblike zavodnice vitke,
licemjerno znade kakav razlog naći
da mi usne spremi za sramne napitke

I tako me vodi od boga sve dalje,
zadahtala, na smrt trudna, te me šalje
u dol Dosade i zabačene strane,

U oči mi baca, zbunjene od htijenja,
zaprljane halje, otvorene rane
i okrvavljene sprave Uništenja!"

| Charles Baudelaire |